Artikulacioni sistem

Artex je dobro poznato ime među protetičarima u celom svetu. Prema podacima firme AmannGirrbach, na svetu oko 155.000 stručnjaka koristi Artex artikulatore.

Jedna dobra, funkcionalna protetska nadoknada u velikoj meri zavisi od usklađenog timskog rada stomatologa i zubnog tehničara. Prepreka koja se javlja je da tehničar svoj rad završava na modelu i smatra da je njegov rad korektno urađen, dok stomatolog iz oralnog aspekta ima sasvim drugo mišljenje. Naravno da je stomatolog u pravu, ali zbog čega takva nesuglasica između stručnjaka, i zbog čega puno stomatoloških timova radi tzv. “belu probu”? Činjenica je da se neke informacije gube od vrata ordinacije do praga zubotehničke laboratorije. Pre nego što nađemo odgovor na ove problem (koji su uzrok stručne frustracije), bitno je formulisati šta je u stvari glavni cilj u izradi protetskih nadoknada.

 

Glavni cilj:

Vratiti funkciju izgubljenih zuba (funkcija se definiše okluzijom i artikulacijom).

  • Okluzija prvenstveno znači odgovarajući kontakt zuba, dodir griznih površina.
  • Artikulacija je odgovarajuće kretanje gornjeg i donjeg zubnog niza.

Ova dva pojma zajednički označavaju funkcionalnost, sposobnost pacijenta da kvalitetno žvače.

Prva slika predstavlja jedan od artikulacijskih problema koji je nastao usled štetnih opterećenja i sila. Uzrok je loše urađena meziobukalna kvržica. Tkivo korena je odumrlo u pravcu prenosa sile. Ovakve štetne sile, nastale tokom artikulacionih kretnji, ugrožavaju ne samo prirodne nosače, nego prouzrokuju i prerani gubitak implantata. Dotični rad, iako odgovara zahtevima okluzije i rubnog zatvaranja, nije postigao glavni cilj, a glavni cilj je funkcionalnost. Predhodni slučaj dobro pokazuje kekve su posledice ako tu problematiku olako shvatamo. Problem je u tome što stomatolog vrši svoj posao u ustima. Ako zubni tehničar svoj rad nije radio pod istim okolnostima, dobri rezultati zbrinjavanja iz aspekta funkcionalnosti su gotovo nemogući.

Zadatak stomatologa je da:

  • pošalje tehničaru precizno određene podatke o odnosima u ustima.
  • obezbedi tačno uzimanje i prenos podataka u laboratoriske uslove.
  • nadoknadu izrađenu od strane tehničara, pomoću sitnih korekcija dovede u funkciju.

Zadatak zubnog tehničara je da:

  • sa sistemom modela ne kvari dobijene precizne podatke (da isključi faktor ekspanzije gipsa).
  • koristi precizan artikulator, uz pomoć kojeg može (sa individualnim podacima) da „dočara pacijenta“.
  • prilikom izrade nadoknade primenjuje funkcionalne i prirodnu modelaciju griznih površina, sa pravilnom okluzijom i odgovarajućim putanjama artikulacije.

 

Praktično upoređivanje:

Kod artikulisanja primenom srednjih vrednosti, donji model podešavamo prema ovim tačkama (slika 2.). Centralna linija donjih sekutića dodiruje vrh Bonwill-nog trougla (slika 3.). Prema okluzalnoj ravni položaj modela podesili smo pomoću štiftova postavljenih u meziobukalnu fisuru donjih šestica (slika 4.). Paralelno smo u isti artikulator postavili identične radne modele.  Pomoću AmannGirrbach Artex-ovog obraznog luka, izvršili smo artikulaciju (slika 5.).

Šta je cilj registracije sa obraznim lukom?

Individualno predočiti situaciju gornje vilice prema osovini kondila. To nije ni zagrižaj, ni rešavanje problema okluzije i artikulacije, nego preduslov dobrih rezultata.

 

Postavljanje Artex obraznog luka

  • Prvi korak – Na registracionoj ploči, na tri mesta postavljamo termoplastični materijal. Sve to adaptiramo na gornji zubni niz. U slučaju bezubosti, ploča se ugrađuje u individualnu kašiku, i registracija se vrši nakon uzimanja individualnog otiska. Okvir obraznog luka postavljamo u ušni kanal, i nastalu situaciju fiksiramo pomoću dva vijka.
  • Drugi korak –Naslon za nos fiksiramo tako što kožu čela povučemo nagore, a drugom rukom fiksiramo vijak nožnog naslona.
  • Treći korak –Zglob obraznog luka priključujemo sa pločom u ustima i fiksiramo na odrađenom mestu.
  • Četvrti korak –Zglob obraznog luka fiksiramo pomoću centralnog vijka.
  • Peti korak –Uklanjamo obrazni luk sa pacijenta, a sa obraznog luka skidamo zglobni nastavak sa pločom. Samo zglob i ploču u posebnoj kutiji šaljemo u laboratoriju.

Zglobni nastavak fiksiramo u prenosnom postolju. Ovaj utvrđeni položaj se prenosi u artikulator.

Na registracionu ploču položimo model i vršimo artikulaciju pomoću artikulacijskog gipsa. Posle toga otklanjamo registracionu ploču, i kao zadnji korak ugipsavamo donji model.

Kao rezultat dobijamo identičnu situaciju iz usta pacijenta, ali predočenu u artikulatoru. (slika 11.).

Sa obraznim lukom i artikulatorom srednjih vrednosti želimo prvenstveno uporediti da li se vodeća putanja prilikom artikulacijskih kretnji ocrtava na istom mestu. Prilikom artikulacijskih kretnji u artikulatoru srednjih vrednosti, ne ocrtava se cela vodeća putanja.

(12a. i 12b.) model sa podacima srednjih vrednosti

(13a. i 13b.) model sa podacima sa obraznog luka

Uočljiva je razlika između dve artikulacije (14a. i 14b.). Model artikulisani prema podacima srednjih vrednosti u artikulacijskim kretnjama opisuju drugačiju putanju u prostoru nego individualno predočeni model. Sa obraznim registratom urađeni modeli opisuju identičnu putanju sa situacijom u ustima (slika 15.). Kod modela postavljenih na osnovu srednjih vrednosti nedostaje vođenje očnjaka, znači da situacija nije identična sa onom u ustima pacijenta (slika 16.).

Ako u tom slučaju želimo rekonstruisati očnjačko vođenje, onda možemo biti sigurni da ćemo morati predimenzionisati očnjak, i time preopteretiti nosač. Takvo preopterećenje  dovodi do gubitka zuba.

U slučaju nedostatka podataka, zubni tehničar nije u mogućnosti da dobro artikuliše svoj rad, i nije ni svestan problema. Prenos podataka sa obraznim lukom obezbeđuje mnogo bolje rezultate.

Svakodnevna praksa

Svakodnevna praksa je ubrušavanje solo krunica u ustima pacijenta, da ne govorimo o slučajevima kod cirkularnih mostova. U artikulaciji smetaju detaljno izmodelirane, anatomske kvržice.  Posledica tih korekcija je da nam nisu potrebne kvržice, samo „ravne“ grizne površine, pa je zato među stomatolozima raspostranjeno  mišljenje da prisustvo anatomskih griznih površina samo donosi probleme!

Predhodni primer najjasnije pokazuje da je problem u prenosu podataka, odnosno u nedostatku istih, što posledično dovodi do pogrešne izrade i do čestih nesuglasica na relaciji stomatolog-tehničar.

Bačlia Gustav

Zubni tehničar

članak je objavljen: Dental-Medical News, izdanje decembar 2006. Subotica

Kategorija: